Hodala je bijelim hodnikom
Teška koraka
Nosila je tajnu sa sobom
Krijuæi od pogleda grijeh bez imena
Za kojeg groba nema
Nijedna utjeha ni rijeè
I ništa kao


Sve æe biti ko nekada
Da ima iti malo pravde
Sve bi bilo ko nekada
I on bi bio kraj tebe
Da s tobom podijeli bol


Došla je pred bijelu postelju
Ko pred Gospoda
Prije nego legla je na nju
Jednom se prekrstila
Za ono što æe doæi
Za jednu utjehu i rijeè
Za nešto kao
Sve æe biti ko nekada.